U danima nakon revizije i danima žestokih rasprava o parlamentarnom povjerenstvu o Agrokoru, sinteza glasi, usprkos mantrama Martine Dalić, Ante Ramljaka i Kolinde Grabar-Kitarović, porezni bi obveznici mogli platiti stanje u Agrokoru dva puta, a pritom dobiti kao satisfakciju jedino to što je potjera (taj mračni predmet želja hrvatskoga, od politike socijalističkog mentaliteta vođenoga, puka) završila s „glavnim krivcem“ u zatvoru.
Na djelu je suspenzija kapitalizma, da te Bog sačuva! Evo zašto.
Nepotrebno je nabrajati sve što mediji i gospodin Ramljak stavljaju na teret Ivici Todoriću i članovima bivše uprave Agrokora, valja samo reći kako nakon ovoga više ništa neće biti isto. Očekujemo promjenu računovodstvenih propisa, oduzimanje računovođama svih alata osim onih koji odgovaraju aktualnoj administraciji, te otvaranje novih zatvora. Jer, nakon što su tako shvatili Agrokor, kao društveno poduzeće s privatnom koncesijom, pri čemu samo državna administracija ima pravo odlučiti kako će se neke stvari amortizirati, kako će se neke stvari knjižiti, što vlasnik od troškova ima prav, a što nema pravo knjižiti kao reprezentaciju, što ih sprječava doći po ostale vlasnike malih, srednjih i velikih tvrtki, rekla je autoru ovih redaka osoba bliska privatnom visokom učilištu pri RRIF-u.
Što bi ih trebalo spriječiti i nalaženju suspektnim potrebu financiranja pretvaranja nekog doo-a u dioničko društvo iz financija tvrtke, kada im je suspektno to što je Agrokor trebao financirati vlastitu inicijalnu burzovnu ponudu? Što bi ih trebalo spriječiti u oduzimanju upravljanja tvrtkom samo zato što je tvrtka dužna, bilo vjerovnicima, bilo samome sebi; zar za to ne bi trebao biti zadužen sud, ako je prema priznanju izvanredne uprave porez čak i preplaćen? Zbog čega se izvanredna uprava naglo poziva na računovodstveno knjiženje prema tržišnoj vrijednosti, kada je provela netržišno preuzimanje upravljanja holdingom? Zbog čega transakcije među tvrtkama unutar holdinga knjiže unutar ukupnih potraživanja holdinga, kada je na sve, kao i na izvlačenje dobiti u zemlji, ali i u Nizozemsku, prema priznanju Prinudnoga plaćen porez?
Sve su to pitanja na koja su nam ukazali iz krugova bliskih RRIF-u, privatnoj instituciji koja obrazuje računovođe i revizore. Kada bismo tražili zajednički nazivnik svega toga, mogli bismo reći kako je (svjestan rizika kako će me dežurni hrvatski socijalist proglasiti rusofilom, baš kao i one koji se zadužuju u ruskim bankama po nekoliko puta manjim kamatama nego li u zapadnima, dok se konkurencija u tim zapadnima zadužuje po nultim stopama!) drugi čovjek Sberbanke, Maksim Poletaev u pravu. Naime, kada je već stvorena kriza povjerenja, a stvorio ju je čovjek kojem dneni listovi jučer tepaju kako je mesija te je stvar preuzela administracija koju je isti prisilno napustio, činjenica jest kako je sljedeći korak izvlaštenje vlasnika. Drugi korak, u nemogućnosti dogovaranja vjerovnika i novih vlasnika jest isplata dugovanja.
Naime, iako Ramljak tvrdi kako porezni obveznici neće platiti niti kune, jer će banke dugove otpisati, čini se kako iz ruskih banaka ne misle tako. Prestali su tako misliti odlaskom Antonija Alvareza III. Možda gospodin Ramljak misli kako će fond rizičnog kapitala svoje obveznice pokloniti državi za namirenje duga, možda se tako dogovorio s njima na kavi nekoliko dana prije nego li je imenovan za izvanrednog upravitelja? Ne znam, to će DORH i Povjerenstvo ispitati, baš kao i ulogu istoga fonda u marifetluku koji je konzultant Ramljak, prema bečkim novinarskim krugovima, izveo s dotičnim fondom u izvlaštenju pravih vlasnika TLM-a. Kako je to druga tema, valja samo reći kako smo gotovo sigurni, to se neće dogoditi.
Dakako, u slučaju Agrokor, gospodina Ramljaka valja amnestirati, vidi se to i iz neslužbene objave prijave DORH-u i iz tiskovne konferencije. Neverbalna neugoda i veliki oprez kojim nije želio istaknuti niti jedno osobno mišljenje daljnji su dokaz kako je on izvršitelj prvog koraka nacionalizacije privatnog vlasništva od strane izvršne vlasti. A u tržišnoj ekonomiji to bi trebalo biti dopušteno samo sudovima.
Narečeni „mesija“ s druge strane, likuje, a njegovi emisari (mahom samozvani ekonomski liberali) obilaze društvene mreže i ulice urlajući kako je svaki socijalizam bolji od crony kapitalizma i kako su zaslužni za „poslovnu smrt“ zadnjeg velikog tajkuna. Bit će ipak kako je stvar u tome što žele putem izvršne vlasti i ostalih netržišnih poluga, mimo arbitrarnih tržišnih metoda, osigurati vlastite crony pozicije. Ta, njihovi financijeri već gotovo godinu dana neskriveno žele dijelove Agrokora za sebe. To što „mesija“ njima pogoduje nije ništa nova, ta tražio je do nedavno po Češkoj i Kanadi novog vlasnika naftne kuće, koji bi je kupio novcem te iste naftne kuće nakon tjeranja strateškog partnera i nacionalizacije.
Izgubili na arbitraži, pa našli novu žrtvu u ratu protiv tržišne ekonomije? Mislim kako je svakome jasan odgovor na ovo pitanje i tko će to platiti prvi puta. Drugi puta bismo to sve mogli platiti na međunarodnim sudovima, jer zbog grešaka u koracima izvršne vlasti, Todorića je pristao savjetovati ponajbolji svjetski odvjetnički tim iz kuće Dechert LLP, isti onaj koji je zastupao MOL, protiv Hrvatske, u sporu čiji nam je gubitak bila Božićna „čestitka“ prošle godine, napisao je Ivan Brodić za Direktno.
No comments