Ne želite davati heroin narkomanu? Morate, zakon je na njegovoj strani

1 Posted by - 07/05/2020 - Ekonomija

Od kako je počela korona kriza, nastavljajući se s pandemijom i njenim lockdownom, pa kroz ishodište raspravljamo o jeftinijoj državi, o prilici kako da rashode proračuna učinimo fiskalno odgovornima, prijemčivijima prihodima.

Kako ćemo oporaviti gospodarsku djelatnost i potaknuti ljude stvarati novu vrijednost. Toga su svjesni i neki ministri koji poručuju kako na rashodovnoj strani proračuna ima najmanje 30 posto nepotrebnih, ali i oni koji smatraju kako nije realno da javna uprava zagovara solidarnost samo kada oni trebaju dobiti neku novu beneficiju.

Smatra tako ministar Ćorić kako nije realno da će zaposleni na rashodima proračuna zadržati sve svoje privilegije, u trenucima dok se krizom ugrožena radna mjesta brane pomoći iz proračuna.

Toga nisu svjesni jedino oni korisnici proračuna iz nevladinog sektora, koji napadom na one koji pomažu vladi sačuvati radna mjesta, pokušavaju sakriti suštinu svoje nepotrebnosti. Jer, za razliku od poduzetnika oni doista iz proračuna samo uzimaju.

Iako ne postoji takva stvar kao državni novac, država nema ništa što nije uzela kroz poreze ili zadužila porezne obveznike, mi ne možemo tako brzo saznati tko i na što troši novac koji smo državi dali u koncesiju kako bi njime provodila arbitrarnu i infrastrukturnu djelatnost, kao što oni mogu saznati kako država troši moj novac ako mi ga vrati kad ga trebam.

Protuprirodni blud, reći ćete? Tako nekako, ali to je druga tema. Kao što je druga tema i slična vrsta bluda kada vam sa njuz televizije sindikalna povjerenica, profesorica u školi koja ne razlikuje č i ć, poručuje kako bez obzira na krizu i rupetinu od 40 milijardi u 40 dana, treba isplatiti regres u cilju spašavanja turizma (!!).
Ja sve to ne želim, ali moram, vlada kaže…..

Dok razmišljate o tome treba li ovisniku o heroinu pokloniti cijeli kontingent zaplijenjenog heroina, jer upravo se o tome radi, sjednite mirno, jer niti to nije sve.

Naime, osim o „pažljivom čuvanju i brižljivom povećavanju rashoda proračuna“, što u ovom trenutku znači kako Plenković ima 40 posto glasova (barem dok se SDP upire dokazati kako su za koronu u Hrvatskoj krive mise), mi razgovaramo i o parafiskalnim nametima.

Posebno je zanimljiv ovdje zakonski propisan sustav kamore, pardonček,kamare, ups ne, komore. Dakako u mnogim zemljama postoji obavezna komorarina, no za razliku od tamo, gdje na nekim mjestima možeš izabrati više komora, a na drugima imaš cijeli spektar usluga za plaćenu članarinu, a ne samo mogućnost slanja faksa i dobivanja kvartalnog izdanja Privrednog vjesnika, ako imaš promet veći od 2 milijuna kuna, u Hrvatskoj plaćaš članarinu kako bi gospoda u javnosti komunicirala protiv tebe te te, ako dospiješ u neprilike, ovršila jer nisi kamori platio da komunicira protiv tebe.

Da je Capone znao za to, nikada ne bi utajio porez, još bi danas dolazio u Rijeku ljetovati.

Tu je cijenjeni gospon novinar u pravu. No, on nije usporedio uslugu koju daju te komore, s uslugom koju daju naše komore. A pružaju puno više od slanja faksa, dovoljno je malo proguglati.

No, sustav kamore u Hrvatskoj tu ne staje, oni su, naimekajje, navodno, ali uz snažne indicije odlučili tržišno djelovati. Tako HaGeKa ima poslovni podcast.

Za ovu priču nije važno koliko je taj podcast kvalitetan, kakve goste ima, ma nije važan niti iznos novca, važno je načelo. A ono kaže kako smo neki od nas sada u poziciji plaćati vlastite konkurente. El Chapo da je znao za to, nikada ne bi pobio toliko ljudi…

Ja to ne želim, ali moram, zakon kaže….

Ako nas je ova korona kriza nečemu naučila, onda je to da se uzaludno borimo protiv anomalija koje štete tržištu. Umjesto zaključka predložit ću nešto.

Neka mi država poreznim novcem otvori tvornicu sladoleda. Neka opremi tvornicu najmodernijim strojevima. Neka po dekretu dovede najbolje radnike iz drugih tvornica sladoleda. Neka donese sladoledarski zakon prema kojemu će svaki djelatni čovjek morati pojesti barem jedan moj sladoled na dan, ma bit će najbolji, svaka firma morati uplatiti doprinos za sladolede u vrijednosti od deset sladoleda na mjesec, a svaki drugi sladoledar platiti dodatno još deset sladoleda mjesečno kod mene….

Ja to želim! Vi ne? Ali morali biste, zakon bi tako govorio…

No comments

Leave a reply