(Ne)rad nedjeljom potrebuje analize, a ne aktivističke manipulacije

0 Posted by - 27/04/2020 - Ekonomija

Stožer je od danas popustio mjere za gospodarstvo uz privremeno obustavljanje rada nedjeljom i praznikom. Kako to obično biva, kada se donose ovakve mjere, izazvalo je to žustre reakcije cjelokupnog političkog spektra, a vjerske su ustanove takve mjere pozdravile te se sada razmatra kako organizirati misna slavlja i Bogoštovlja sukladno pandemijskim mjerama o fizičkoj distanci.

Sindikati i konzervativne nevladine udruge pozdravile su mjeru zatvaranja gospodarstva nedjeljom, koju stručnjak za ustavno pravo Mato Palić proglašava ustavnom, zbog toga što postoji legitiman cilj u zaštiti stanovništva, a mjera bi mogla proći test razmjernosti. Sindikati se pozivaju na potrebu zakonskog slobodnog dana, što je jako dugo njihov zahtjev, tumačeći kako brojne zapadne zemlje imaju takav oblik regulacije.

Velika zanimljivost se dogodila iz najveće oporbene stranke, oni su, naime, u smislu izbornog inženjeringa, nastavili pucati sebi u obje noge, te su odlučili napasti ono što pozdravlja njihova biračka baza. A ona bi barem u teoriji trebala biti presjek sindikalnog članstva. I premda bi oni vrlo rado kada bi bili u stanju zabraniti rad nedjeljom trajno, a vjerojatno i nekim drugim danima, recimo postići mračni predmet želja sviju žižeka i pikettya, skratiti radni tjedan na kajjaznam tri dana, i to, ako je moguće da svaki treći bude toliko dug, sjetili se oni da su se za to zalagali Željka Markić i Marijana Petir. Ne mogu oni u isti tabor. Uostalom, misli pametni socijaldemokrat, ako bude neradna nedjelja crkve će biti pune, a time i glasačke kutije HDZ-ovim i listićima Domovinskog pokreta. Kaj got!

Kao da će zbog neradne nedjelje svekoliki hrvatski prigodni vjernik pohrliti u crkve?

Vrhuška i dominantni komunikološki trust SDP-ovih mozgova vjerojatno čekaju da Plenković ponovno pogriješi, kao kod sastavljanja europarlamentarne liste, pa im pokloni novu relevantnost, kao što im je poklonio nekoliko eurozastupnika i predsjednika države.

No, Plenković čini se, ovoga puta ima štihmač u rukama i mogao bi izgubiti samo ako se dogodi neko novo miješanje karata. To novo miješanje karata posve sigurno neće izazvati oporbeno prozivanje da je Beroš član HDZ-a (a odakle bi pobogu ministar u HDZ-ovoj vladi trebao biti) ili to kako je Markotić nekompetentna jer je podržala kandidaturu za reizbor Kolinde Grabar Kitarović (kao da živimo u zemlji kumrovečke škole, pa znanstvenici ne smiju imati političke preferencije ako nisu podobni). Novo miješanje karata moglo bi označiti svođenje gospodarskih računa recesije, ali kako je to Velimir Šonje rekao danas na HRT-u, to se ne očekuje ovoga ljeta, kada će, po svoj prilici, biti parlamentarni izbori.

Iz političke perspektive, dakle, za Plenkovića je borba protiv pandemije i ograničavanje rada nedjeljom pun pogodak. I za to je prema ispitivanjima javnoga mnijenja dobio 80 postotnu podršku. I tu dolazimo do suštine.

Naime, aktivistički virtualni trust mozgova, koji niti pjenu za brijanje ne bi mogao pogledati bez naočala „ne dirajte mi moju plaću na tvoj račun“ ovaj je postupak brže bolje odlučio iskoristiti kao socijalno dodvoravanje. Bolje bi bilo da su šutjeli, ne samo zato što je potez, u političkom smislu bio dovoljan sam za sebe, ne samo zato što, očito postoji epidemiološko objašnjenje, nego zbog toga što su nas posjetili kako je to biti socijalan iz njihove pozicije.

Biti socijalan za njih je postupak u kojem svatko drugi radi postupke prema njima. Zato se toliko grčevito drže stava kako nisu potrebni rezovi rashodovne strane državnog proračuna, barem ne u masi plaća, bolje režimo investicije, ta izborna je godina, a glas košta. Zbog toga toliko zdušno brane prisilno plaćanje komorarina, ta treba se uhljebiti negdje kad tvoji odu s vlasti. I naposljetku, zato su protiv smanjenja poreza i parafiskalnih nameta, ta znaju oni, treba njih nahraniti, premda ekstragenijalac Vilim Ribić tvrdi kako javni sektor financira privatni.

Možda je u ovom potonjem razlog za navijanje za zabranu rada nedjeljom baš u vremenima kad privatnom sektoru treba svaki sat rada kako bi se izvukao iz recesije u koju nas je na glavu bacila epidemija opasne bolesti. I kako bi stvorio dodanu vrijednost iz koje se plaćaju porezi koji financiraju i nepotrebni aktivistički trust mozgova, i ministra koji i je postao tribun, ali i javno zdravstvo koje nam sada toliko znači.

Koje će, uzgred, propasti pod teretom dugova, ne smanje li gospoda apetite. Osim ako Vilim i Krešo ne odriješe kesu, pa nas sve ne isfinanciraju.

Dolazimo do pitanja kvalitete odluke o zatvaranju gospodarstva nedjeljom. Ako govorimo o kvaliteti. Kao praktičnom vjerniku neradna nedjelja mi je intimno vrlo prihvatljiva, pogotovo što većina ove nacije sebe deklarira vjernicima. Međutim, političke bi, a pogotovo odluke epidemioloških stožera, morale biti vrijednosno što neutralnije i okrenute održivosti sustava. Jer sustav tvore svi pojedinci. Nismo komunisti, pa da sustav služi samo nekima, virtualnom trustu aktivističkih mozgova, u ovom slučaju.

Upravo bi se na održivošću sustava trebale mjeriti kvalitete odluka, a analize i predikcije u tom smjeru nisam vidio. Vidio sam samo analize moguće dubine rupetine nastale ovom krizom.

Čuo sam samo predstavnike poduzetnika kojih se to tiče (dakako ne govorim o HGK-u) koji upozoravaju kako će im nedostajati taj dan u računici izvlačenja iz evidentnih problema. Tvrde i kako je epidemiološki rizik veći kroz ostale dane.

Uostalom, postoji zakonska obveza pružanja djelatniku kompenzacije za radnu nedjelju, zašto regulator to ne kontrolira? Neće valjda biti da to nije politički prijemčivo za pojedine interesne grupacije, čiji glas, dakako, košta?

I eto nas na argumentu kvantitete. S njime osobno nemam nikakav problem, ta demokracija je, ako većina smatra kako Plenković mora dubiti na glavi dok vodi sjednicu vlade, neka dubi ili neka prepusti mjesto onome tko to želi.

No, problem kvantitete, potražnje, na svakom tržištu, jest tko stvara tu potražnju. Kako se ona stvara?

Govorimo li o nekoj javnoj raspravi s dostupnim svim relevantnim podacima ili o ukazivanju iz jednog centra moći, a onda traženju podrške za taj ukaz kroz emotivno igranje socijalnošću (dakako, samo prema onima u poziciji interesne moći)? Jer ako je potvrdan odgovor na drugi dio alternacije, onda govorimo o opasnoj elitističkoj metodi koja je imala prilično loše konotacije u prošlosti.
Uzgred, ako hoćete ultimativni argument kvantiteta, evo, BDP će pasti, prema najoptimističnijoj procjeni 10 posto, a ova kriza je realni gospodarski proces unazadila dvije godine.

No comments

Leave a reply