Direktno: Liberalni jurišnici i njihov ‘blitzkrieg’ u medijskom prostoru

4 Posted by - 28/08/2017 - Ekonomija

Zanimljivo je bilo ovo ljeto za ljude liberalnog, neoliberalnog ili pak libertarijanskog svjetonazora. Vodila se žustra polemika oko klasično liberalnih tema u koju se uključio svaki član Facebooka koji drži do sebe, gotovo svaki novinar relevantnih portala poput Indexa i Direktnog, ali i (dakako) platforme ovisne o državnom proračunu poput Foruma ili pak Novosti.

Osobito je zabilježen ostao apel urednika poslovnog magazina ‘Lider’ Miodraga Šajatovića za političkom organizacijom liberala s društvenih mreža u posebnu političku stranku.

Uz opasku kako je liberalima često u ovoj zemlji nedostajalo pragme u postizanju vlastitih ideoloških ciljeva (prečesto su ratovali za druge) valja reći kako liberalizam, neoliberalizam ili pak libertarijanizam, ma koliko bili slični, zapravo nisu jedan sustav misli. Dovoljno je otvoriti neku od liberalnih biblioteka i uočiti raznorodnost programskih filozofija Misesa, Nozicka, Roepkea, Hazlitta. Hayeka, Friedmana i drugih. Nije, stoga, jasno bi li se trebali udruživati u jednu ili više stranaka.

Možda, gospodin Šajatović predlaže stvaranje nekog pokreta s frakcijama?

Nije ostao na tome, optužio je liberale i za utopizam. Svaki od tih sustava misli duboko je idealistički. Uostalom kako imati sustav vrijednosti koji nije idealistički? Problem, dakle, nije u idealizmu niti u neistomišljenicima koji bi liberale grupirali. nego u nečem posve drugom.

Naime, nemoguće je zalagati se za individualne političke i ekonomske slobode, a stremiti organiziranju u jurišne odrede koji će marširati kroz institucije društva. Revolucije su duboko protivne slobodi pojedinca, pogotovo u demokratskim uređenjima. Demokratska se uređenja mijenjaju postepeno. Eksces A. Pinocheta tome je dokaz, ma koliko čileansko društvo i ekonomija od toga u drugoj fazi imali koristi.

Drugi problem naših novih liberalnih jurišnika je u posvemašnjem licemjerstvu. Dok se zalažu za moralnost slobodnog tržišta izrazito su posvećeni zazivanju države za suspenzijom njima nepoćudnog privatnog vlasništva, odbijajući priznati možda jedinu dodirnu točku sviju liberalnih svjetonazora, privatno je vlasništvo, koliko god bilo u braku s politikom, bolje nego li intervencija države. Ta dobar se dio njih uključio u politički pokušaj, sastavnicu dviju od tri posljednje vlade, posvećen izgonu stranih i borbi protiv domaćih privatnih investicija.

Nadalje, među jurišnicima postoje borci protiv uhljebljivanja sakriveni u zavjetrini politički kadroviranih ministarstava, ali postoje i oni koji za račun većih korporacija pišu i djeluju (na sve, pa i nemoralne načine) protiv individualnog i malog poduzetništva, no to je druga tema.

No, vratimo se na klasično liberalne teme, imanentne i autoru ovoga teksta. U društvu doista postoji potreba za razgovorom o temama poput visine poreza, činjenice kako su porezi u sadašnjem obimu pljačka poreznih obveznika. Poglavito je postojala i postoji potreba za razgovorom o porezu na nekretnine, što je bivši savjetnik bivšeg premijera posve ispravno zaključio te je udruga kojoj je na čelu pristupila prikupljanju potpisa protiv toga nepravednog poreza.

Obrana poreza na nekretnine dokazivanjem niskog udjela u BDP-u prihoda države od privatnih nekretnina pogrešna je i načelno i praktično. Načelno, to je zadiranje u privatno vlasništvo, jer nije taj porez naknada od neke transakcije sredstvima na kojima je pečat naše države, nego je to godišnja renta za uživanje vlastitoga – harač da te Bog sačuva.

Pogrešno je to i praktično, kontekstualno, na ovim se prostorima dugo nije moglo ulagati u ništa drugo nego u nekretnine. I sada država odlučuje kažnjavati porezne obveznike što su štedjeli?

Uzimajući u obzir kako je porez na nekretnine, tj. borba protiv njega, jedna od rijetkih populističkih liberalnih tema, ta velik broj potpisa bi protiv toga skupila i moja pokojna baka, valja naglasiti kako je pri sadašnjoj razini svijesti nemoguće doći u kakvu takvu političku poziciju ekonomskim klasično liberalnim temama. Birači jednostavno žele ekonomska rješenja koja će dovesti državu u poziciju tutora nad njihovim životima. Dovoljno je pogledati koja to rješenja dobivaju najviše glasova, ne samo u nas.

Zato, liberali raznih svjetonazora ne bi trebali padati na provokatore u svojim redovima ili ‘dobronamjerne’ savjetnike iz redova neistomišljenika o grupiranju u sekte jer to bi im moglo donijeti nešto glasova, ali značajno manji utjecaj nego li javnim djelovanjem u postojećem kontekstu. Bez obzira na to što gospodin Šajatović tek tada obećava otvaranje prostora u magazinu Lider, prostora je dovoljno za javno djelovanje izvan sektaške paradigme.

No, za to neće biti zgorega pročitati nešto više od pojednostavljenih pamfleta, vrlo često prikazanih u još pojednostavljenijim uradcima na platformi YouTube jer dok argumentacija bude na toj razini, svi pripadnici raznorodnih liberalnih svjetonazora osuđeni su na igru crnim figurama, piše Ivan Brodić u kolumni na portalu Direktno.hr.

No comments

Leave a reply