Vlada je na sjednici u kolovozu donijela zaključak o provedbi odabira investicijskog savjetnika u transakciji mogućeg otkupa dionica INA-e koje drži mađarski Mol.
Kako je istaknuo premijer Andrej Plenković, cilj je da se provede odabir investicijskog savjetnika koji bi pomogao Vladi u transakciji mogućeg otkupa dionica. Tijekom rasprava na Savjetu za pregovore s Molom, utvrđeni su kriteriji i model za otkup dionica INA-e te određen zadatak investicijskog savjetnika koji se odnosi na procjenu vrijednosti INA-e, evaluaciju te razmatranje potencijalnih strateških partnera.
U posljednje vrijeme ponovno se pokrenula priča o INA-i i MOL-u te se nekako istovremeno dogodila odluka Vlade RH o traženju strateškog partnera za otkup MOL-ova udjela u INA-i, tužba čelnika MOL-a protiv Hrvatske Europskom sudu za ljudska prava te objava kakvu je to politiku Most zastupao u Vladi RH protiv MOL-a. O tome smo razgovarali s urednikom portala EnergyPress i kolumnistom portala Direktno Ivanom Brodićem.
Već nekoliko godina pratite prijepor oko upravljačkih prava u naftnoj kompaniji INA. Kako komentirate nemogućnost dogovora s mađarskom stranom?
“Govorio sam o tome prije gubitka arbitraže o upravljačkim pravima, a govorim i danas, kao i mnogi moji kolege, prije pravorijeka arbitraže o plinskom poslu. Nanesena je velika šteta našoj zemlji pokretanjem arbitraže, kako financijska, tako i na području međunarodnog ugleda. Upozoravali smo tada, a upozoravamo i danas kako je dogovor sa strateškim partnerima najbolje rješenje, jer investicije u nemogućnosti dogovora propadaju. U krizi oko Agrokora shvatili smo kako su Mađari konsolidirali INA-u, dovela je do statusa kompanije s niskim udjelom duga, jedino što je tijekom ovoga desetljeća izostalo su investicije. INA ima snagu investicija od više od jedan posto BDP-a. Zamislite koliki bi nam tek rast bio da INA-ine investicije nisu kočili ekonomski socijalistički gulamferi, s isključivom misijom tjeranja stranih investicija i nemogućnošću sagledavanja promjena u naftnom poslu (pitanje isplativosti rafinerija i okretanje prema petrokemijskom poslu, za što MOL već ima modern strategiju do 2032.godine), iz raznih političkih skupina. Zamislite koliko bi manja panika bila zbog krize u Agrokoru”.
Je li prodaja MOL-ovog udjela strateški interes za Hrvatsku, s obzirom na nemogućnost dogovora s Mađarima?
“Ovdje se više ne radi o pokušaju dogovora dva vlasnika, cijelu stvar je na Božić prošle godine premijer Andrej Plenković digao na političku razinu. To je prvi puta u hrvatskoj politici nakon vremena Sanadera da je netko povukao bilo kakav politički konstruktivan potez prema INA-i. Jer čak su i najveći zagovornici podržavljenja INA-e sudskim putem, poput naftnog konzultanta Jasminka Umičevića (čija je studija trebala biti korištena u arbitraži, naš ju je pravni tim odbacio te je ona sakrivena), shvatili u siječnju kako je otkup jedini put. Jedino to nisu shvatili iz stranke nastale za borbu protiv investicija”.
Kako to mislite?
“Pročitajte sedam Mostovih točaka I prosudite sami. Udari na mađarski MOL maksimalno s pravne strane, goniti im kazneno menadžere, izmijeni zakon kako bi im se otuđilo privatno vlasništvo, zajednički su nazivnici prijedloga. Iako takve postupke vodi pravosuđe i DORH, iz ove su stranke potvrdili za jedan tjednik kako im je to bila politička platforma. No nisu oni jedini, tužba Hernadija Europskom sudu za ljudska prava mogla bi pokazati kako je tjeralica za njim, kao alat međuvlasničkog prijepora, povrijedila europska načela o slobodnom kretanju. Pričekajmo postupak…”
Tko na političkoj sceni ima interes u potenciranju cijele priče u javnosti i zašto? Plenković je sve pokrenuo, ali čini se kako se sada pokušava ‘izvući’ iz cijele priče, jer izgleda kako novca nema. Koliko bi novca država trebala namaknuti za INA-u?
“Još su u siječnju, za našu politiku nepoželjni, partneri na najvišem nivou putem veleposlanika svoje države poručili kako su voljni prodati svoj udio u INA-i po cijeni koja će odgovarati zbroju plaćenoga i uloženog. Ministrica Dalić je tada predložila izlazak Hrvatske elektroprivrede na inicijalnu javnu ponudu u visini četvrtine udjela. Međutim, već je u siječnju Bloombergova analiza pokazala kako bi za to trebalo 80 posto tržišne kapitalizacije ove državne kompanije. Vjerojatno nakon vraćanja hidroelektrana u vlasništvo HEP-a nešto manje. Ipak, čini se kao nemoguća misija te već gradom kruži šala kako Plenković traži konzultantsku kuću koja će javnosti umjesto njega reći kako novca za otkup INA-e nema. Kako bilo, ukoliko bude ili ne bude novca, vraćamo se na prvotno, prioritet dogovora među partnerima”, zaključio je Brodić za Direktno.hr.
No comments