Posljednjih nekoliko tjedana do nas u Hrvatskoj doprlo je nekoliko vijesti iz Kraljevine Nizozemske koje su potaknule razna tumačenja, mahom temeljem dosta šturih agencijskih vijesti.
Malo tko je u svojim analizama tih događaja i njihovih posljedica obratio pažnju kako se u toj zemlji kroz dva mjeseca održavaju parlamentarni izbori, a to u zemlji gdje nitko nije samostalno osvojio natpolovičnu većinu zastupnika u parlamentu, nekoliko desetljeća, nipošto nije nevažna činjenica.
Prvo je prije desetak dana, nakon afere prilično farizejskog tumačenja poreznih obveza ljudi koji iz proračuna dobivaju dječji dodatak, pa su mnoge obitelji bile dužne vratiti poreznoj upravi astronomske cifre, ljevica izašla iz vlade Marka Ruttea, nacionalnog liberala, iz stranke koja je, možda, najbliže prijemčiva onome što bi u nas bilo izvorno pravaštvo.
Nakon toga je Mark Rutte iz VVD-a dao ostavku, a regija je poludjela od odgovornosti političara koji zbog afere i moralnih razloga daje ostavku, kao da u Hrvatskoj ne tako davno nismo imali političara koji je zbog afere, mahom medijski producirane, nije dao ostavku, no to je druga tema.
Kako bilo, malo bi političara, u cijelome svijetu, tako brzo donijeli odluku o ostavci temeljem afere koja izbila iako je nizozemska porezna uprava za svoje odluke imala uporište u zakonu. Rutte je istupio, podnio ostavku i obećao riješiti problem novim pravilima i promjenom zakona.
I, okrenuo istraživanja javnoga mnijenja u svoju korist. Zaustavio rast lijevoga političkog spektra u istraživanjima javnog mnijenja, na valu ekonomske krize uzrokovane prilično strogim zaključavanjem. U Nizozemskoj, za razliku od Hrvatske, naime, rade isključivo esencijalne (prehrambene) trgovine.
Sreća prati hrabre, rekao bi naš narod. Ne samo što je zaustavio rast lijevih kolektivista, koji, kao i svi kolektivisti, u kriznim trenucima tako rijetko nude rješenja, a tako često nadu bez pokrića, nego je zaustavio rast i antiestablishement stranaka, zagovornika destrukcija čitavog niza nizozemskih institucija, uvjetno rečeno s desnog političkog spektra.
Prvi puta nakon drugog svjetskog rata, uslijed loših korona pokazatelja, Nizozemska je uvela policijski sat, a u nekoliko je gradova izbila pobuna, u vrlo nasilnim prosvjedima prema tuđoj javnoj i privatnoj imovini.
Ako ostavimo po strani činjenicu kako bi, globalno, takve odluke, koje sežu u ljudske slobode, liberalne demokracije trebale donositi s više pažnje prema ustavnim procedurama, valja reći kako je apsurdna činjenica da se netko bori za osobnu slobodu, a nanosi štetu tuđem privatnom vlasništvu ili vlasništvu poreznih obveznika.
No, i ta je činjenica, jer Nizozemci dominantno vjeruju svojim institucijama, čak i kad griješe, sve do promjene pravila ponašanja, Rutteu povećala popularnost u ispitivanjima javnog mnijenja, a smanjila popularnost spomenutim antiestablishement krugovima, kojih su predvodnici Geert Wilders iz PVV-a i Thierry Baudet iz FVD-a.
Prema tome, jedan hrabar i politički odgovorna potez te neodgovornost i agresija političkih oponenata vratili su Marka Ruttea i VVD, pred skore izbore, u situaciju jednog od favorita za sastavljanje nove (posve sigurno) koalicijske vlade. Te su okolnosti Rutteu produžile politički život. Anulirale su dvanaestogodišnju nizozemsku zasićenost ovim političarem, preokrenule fokus javnosti sa trošenja javnog novca za spas nacionalnog zračnog prijevoznika KLM-a i otupile oštricu kritika zbog dosta radikalnog zaključavanja gospodarstva.
No comments